Njegova politika je, bez sumnje, bila da mirovni sporazum ojaca pozicije Sirije kao politickog faktora u tom dijelu svijeta. S druge strane da omoguci daljnju egzistenciju i razvoj BAS partije. Hafez el-Asad i njegova politika pripadali su, gledajuci u globalu, dekadentnom periodu politika islamskih zemalja koje su nastale padom hilafeta
Umro je Hafez el-Asad. Ova vijest prošla je poput komete nebom Bliskog Istoka oznacavajuci kraj tridesetogodišnje vladavine ovog, sada vec bivšeg, predsjednika Sirije. Kada se pomene njegovo ime, ono se veže i za BAS partiju na cijem je celu proveo sve godine predsjednickog mandata, a koja je, zajedno s njim, kreirala politiku Sirije. Njegova smrt nije tako pompezno obilježena kao smrt jordanskog kralja Huseina, cijem su pogrebu prisustvovala najveca imena svjetske politike. Na sahrani Hafeza el Asada pojavili su se uglavnom ministri i zamjenici predsjednika, a od velikih imena tu se pojavio samo francuski lider Žak Širak i ruski predsjednik Vladimir Putin. Hafez el-Asad umro je u subotu 10. juna a u ponedeljak je, uz prisustvo veceg broja ljudi, sahranjen na zajednickom mezarju pored sina Basila, koji je poginuo u saobracajnoj nesreci 94. godine a koji je bio nesudeni Asadov zamjenik.
BUDUCNOST MIROVNOG PROCESA?
Njegova velika želja, još za života, bila je da mirovni proces privede kraju na cemu je uporno radio. Njegova politika je, bez sumnje, bila da mirovni sporazum ojaca pozicije Sirije kao politickog faktora u tom dijelu svijeta. S druge strane da omoguci daljnju egzistenciju i razvoj BAS partije. Da bi ojacao pozicije svoje partije u Siriji, pribjegavao je tihim metodama terora koji se zasnivao na karizmaticnoj vladavini punoj strahopoštovanja kako bi narod Sirije trebao sa strepnjom, koja proizvodi odanost podržavati njega i njegovu porodicu. Svojom politikom samoodržanja stvarao je efekat straha i kod susjednih zemalja. Pred samu Asadovu smrt postavljalo se i pitanje ko ce ga zamijeniti. Stvari su stajale tako da to nije mogla biti osoba mlada od 40 godina. Medutim, poslije njegove smrti pokazalo se da je u kombinaciji za predsjednika samo jedno ime a to je njegov sin Basar, koji zbog svojih tridesetcetiri godine po Ustavu nije mogao preuzeti dužnost predsjednika. Medutim, da je Basarov uticaj veoma jak, pokazalo se promjenom dijela Ustava koji govori o naimenovanju predsjednika, pa je sa 40 godina starosna dob predsjednika spuštena na Basarove godine. Mnogi se pitaju zašto je baš Basar taj nasljednik. Koliko se zna to je bila posljednja želja njegovog oca a i sam Basar je, prije Asadove smrti, obavljao važne državne funkcije poput diplomatskih posjeta Francuskoj, S. Arabiji, Jordanu, Bahrejnu, Omanu i Kuvajtu. Medutim, ne slažu se svi da je Basar prava osoba za sirijskog predsjednika. Razlog tome je njegovo politicko neiskustvo, pogotovo ako se zna da je po profesiji ocni ljekar. Takoder se postavljalo pitanje da li ce Bašar biti prihvacen od vojnog vrha kao jake struje sirijske politike. Kako sada stvari stoje, Basar ce sve te prepreke prevazici, ako ne zbog sebe i svoje sposobnosti, a ono zbog jakog lobija koji ga podržava unutar državnog parlamenta. Njegova politika ce zasigurno krenuti putem politike njegovog oca, pa se o promjeni unutar sirijske politike još dugo nece moci raspravljati.